23.09.2010., četvrtak
Isus čita novine
|
Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut, ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge tvoj sveti lik nad novine nagnut. I nezapažen kraj tebe ću sjesti, gledajući mračenje na tvome licu čistom. Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti. Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom. Čime ću moći da te tješim u tom času, stojeći pred tobom, sav stidom obuzet? I da li bih imao dosta snage u svom glasu, kada bih pred tobom branio ovaj svijet? Na teška slova pao bih svojim stasom malim. Radost čovjeka bi u oku mom zasjala. O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim, nek se i dalje vrti naša zemlja mala. Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata. I pustio da ostaneš sam u svome bolu. Moleći pred pragom da tvoj gnjev umiri mirisni, blagi kruh na stolu. Nikola Šop |
